Kvantna medicina

Kvantna medicina je oblast koja obuhvata čitav niz raznih metoda, holističkih pristupa i tehnika. Spisak nije konačan obzirom na neshvatljivo brz razvoj nauke. Gotovo svi dijagnostički i terapijski postupci (i tradicionalni i novijeg datuma) u XX veku počinju da dobijaju naučnu osnovu i objašnjenje u kvantnoj fizici. Da li ćemo upotrebiti neki od navedenih termina: kvantna medicina, kvantno-hologramska, energetska, informaciono – energetska, vibraciona ili neke druge, zavisi od pristupa samih tvoraca određenih metoda. Pri tome treba izbeći isključivost koju podstiče sujeta. Ni jedan od ovih pojmova nije neprikosnoven i ne isključuje drugi.

Tristotine godina unazad medicina (zapadna, konvencionalna) je izučavala ljudsko telo preko anatomije, histologije, citologije, fiziologije, biohemije. Gotovo da ne postoji pitanje na molekularnom, atomskom i nuklearnom nivou, koje nema naučni odgovor i potvrdu. I sve zakonitosti sa ovih nivoa mogu se primeniti i na živu i na neživu materiju. Čak i spoznaja da sve “treperi, vibrira u vasioni“ (N. Tesla) je zajednička! Šta je onda to što suštinski razlikuje živo od neživog, što razlikuje čoveka od mobilnog telefona i kompjutera, ali i čoveka od lava, čoveka od cveta ruže, ali i čoveka od čoveka? Koji je odgovor na pitanje zašto? Dosadašnja saznanja su dala odgovor na pitanje kako; kako radi naše srce, kao dolazi do koagulacije i epitelizacije posle povrede. Odgovor na pitanje zašto treba da razjasni zašto naše srce kuca 80 otkucaja u minuti, zašto se uključuje trianest faktora koagulacije, kada posečemo prst.

Život, kao jedinstveni entitet (ili skup entiteta), je predmet mnogih naučnih disciplina. Savremenim naučnim sredstvima danas možemo da dokažemo postojanje samo jednog entiteta koji sačinjavaju koherentni sistem zvani život. Nauka je to nazvala energijom i mernim instrumentima dokazala čitav spektar sinhronizovanih subentiteta koji je poznat kao elektromagnetni spektar izražen elektromagnetnim talasima osobenih frekvenci, amplitude i dužina. To ne odbacuje postojanje drugih entiteta koje naslućujemo, ali ih još ne možemo naučno dokazati. Znamo da postoji biopolje ili aura, ali još uvek ne možemo da utvrdimo spektralnu gustinu i opseg frekvencije.

Dzejms Klark Maksvel (1831-1879), engleski fizičar, prvi je teorijski predvideo elektromagnetne talase. Heinrich Rudolf Hertz je potvrdio ovu teoriju. Njemu u čast danas govorimo o herzijanskim talasima. Nikola Tesla je uveo pojam ne – herzijanski talasi, za koje se danas zna da su dimenziono i strukturno drugačiji. Pored frekvence (učestalosti), dužine i amplitude, čime su određeni herzijanski talasi, ovi talasi (nazvani Teslini talasi) poseduju i osobine koje još ne mogu da se izmere, jer su van domašaja merenog i opažajućeg.

Elektromagnetni spektar čine:

kmtab

Početkom XX veka potvrđuje se i postojanje mikrotalasa u čoveku, koji prenose kosmičku šifru postojanja kao oblik kodiranih informacija.

Možemo slobodno reći da je Nikola Tesla (1856 – 1943), naučnik novog doba koji je spoznao energetsko svojstvo svega što postoji (“ …u vasioni sve vibrira, sve treperi..”), prvi primenio talase visoke frekvence za poboljšanje zdravlja.

Inspirisan Teslinim tehnologijama, dr Royal Raymond Rife (1888 – 1971) otkriva da ćelije koje su izložene nekom obliku energije odgovarajuće frekvencije kroz rezonantne elemente svoje strukture apsorbuju tu energiju. Ukoliko apsorbovana energija pređe određenu granicu – ćelija biva razorena. Ovo je bio osnovni motiv za konstrukciju i primenu generatora frekvencija (The Rife Frequency Generator) koji je ubrzo postao veoma popularan.

Time su postavljeni temelji dva osnovna pravca u kvantnoj medicini: visokofrekventni i niskofrekventni. Zajedničko im je da koriste elektromagnetne talase male amplitude, milimetarskog dijapazona, atermičke. Mehanizam dejstva se zasniva na rezonantnom efektu.

Početkom sedamdesetih (1972), Victor F. Weisskopf objašnjava raznovrsnu stabilnost sveta na nuklearnom, atomskom i molekularnom nivou pomoću principa kvantne mehanike. Koristeći principe istovetnosti (identičnosti) i diskretnosti (samosvojnosti) i, vezano za njih, postojanje vlastitih karakterističnih frekvenci, Vajskop šematski predstavlja tri stepenika svoje kvantne lestvice (nuklearna, atomska, molekularna) i genijalno naslućuje, bez komentara, četvrti stupanj – stupanj života.

Novi pristup ljudskom organizmu, i životu uopšte, kao entitetu (složenom, jedinstvenom, samosvojnom kibernetskom sistemu), naučno je utemeljen u Naučno-istraživačkom centru za kvantnu medicinu Vidhuk u Kijevu (Ukrajina), na čelu sa profesorom Sitkom.

Akademik Sergej Pantelejmonovič Sitko, nuklearni fizičar, matematičar, počasni naučnik Ukrajine, poslednjih pedeset godina intezivno razvija novi pravac u fizici, fiziku živoga (PHYSICS of the ALIVE). Zajedno sa Frelihom (Herbert Frehlich) formira koncept KVANTNE FIZIKE ŽIVOGA, koji postaje teoretska osnova novog pravca u medicini, KVANTNE MEDICINE. Zajedno sa timom naučnih radnika u bivšem Sovjetskom Savezu (Zaliubovskaya, Devyatkov, Andreyev, Bely, Zhukovsky, Mkrtchian, Efimov), koristeći saznanja timova iz drugih zemalja (Kanada, Nemačka, Engleska…), započinje predklinička ispitivanja početkom šezdesetih. Od 1978 g. počela je klinička primena bazične terapijske metode kvantne medicine MIKROTALASNE REZONANTNE TERAPIJE – MRT koja je uredno statistički praćena.

Fenomen života, kao jedinstvenost, počinje da se proučava i objašnjava zakonima kvantne fizike živoga i kvantne medicine. Dakle, osim anatomsko-morfološke strukture organizma koju vidimo očima, postoji i tzv. elektromagnetni kostur čoveka kroz koji cirkulišu elektromagnetni talasi stvarajući vlastito koherentno polje čoveka.

Naše telo predstavlja kondenzovani oblik energije (bolje reći: energetskih entiteta) koji se, u zavisnosti od mnogih činilaca, projektovao u datom preseku prostora i vremena i kao takvo zadržalo svojstvo da svaki kvant te kondenzovane energije poseduje osnovnu, sveobuhvatnu informaciju (informaciju matrix-a) i hologramsko svojstvo (kvantno – hologramska medicina).

Sasvim je izvesno da taj sistem funkcioniše na osnovu prenosa informacija (informaciona medicina), da su danas poznati nosači informacija – elektromagnetski talasi (talasna medicina) kao jedan vid energije (energetska medicina), u kojoj su informacije pohranjene u osnovnom energetskom paketu, kvantu (kvantna medicna) i da sve to vibrira (vibraciona medicina) na nivou ekstremno niskih i ekstremno visokih frekvenci (biorezonantna i mikrotalasna rezonantna medicina).

Govori se o 6 vidova emitovanja bioloških sistema, sa osnovnim informacijama koje proizilaze iz fiziološko-patoloških, psihofizičkih procesa u zavisnosti od emocija.

Najveće informativno emitovanje se beleži u dijapazonu ekstremno visokih frekvencija – EHF (odnosno, krrajnie visokaja častota – KVČ), a iskorišćeno je za unutarćelijsko i međućelijsko upravljanje. To je glavni predmet Sitkovog izučavanja “fizike živog”.

Niskofrekventno emitovanje sadrži informaciju o fiziološkom stanju unutrašnjih organa (srce, pluća, mikrotremor mišića i dr.).

Profesor Sitko objašnjava nastanak bolesti, kao metastabilnog stanja, mehanizmom »ubacivanja« informacija o bolesti putem elektromagnetnih talasa u elektromagnetni omotač ljudskog tela. Jezikom informacione tehnologije rečeno dolazi do implementacije »virusa« u postojeći program koji izaziva energetski disbalans prethodno stabilnog stanja, koje nazivamo stanjem zdravlja. Elektromagnetni omotač pravi vrlo jako koherentno polje koje sprečava uticaj svakodnevnih promena na ljudski organizam. Putem metoda kvantne medicine korigujemo poremećene frekvence i organizam uvodimo u stabilno stanje zdravlja, ili ga približavamo tom stanju, koje organizam prepoznaje kao osnovno stanje.

Pri nastanku bolesti, postoji informacija o bolesti, ali je informacija o zdravom stanju prethodila informaciji o bolesti.

kmgrafik

Grafički prikaz stanja zdravlja (stabilnog stanja) i stanja bolesti (metastabilnog stanja) po profesoru Sitku.

Subatomski svet, svet prelaska materije u energiju i obrnuto, je predmet ispitivanja mnogih naučnih disciplina. Ono što zatiče lekare to je sve veći broj fizičara, matematičara, elektroinženjera u medicini. Imperativ ove oblasti – MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP.

No, bez obzira na mnoge teme koje se otvaraju, zahvaljujući objašnjenjima kvantne fizike, mnoge alternativne metode (tradicionalne i novijeg datuma: akupunktura, bioenergija, radioestezija, homeopatija, bi-digitalni o-ring test, Raiki, radionika, lečenje putem boja, zvuka i svetlosti, aromaterapija, su jok, kristaloterapija, joga, tai ći ćuan…) mogu da se svrstaju u kvantnu medicinu.

Sve metode TM, kao i metode KM, mogu biti samostalne ali i komplementarne sa postupcima zapadne medicine razvijajući integrativni i holistički pristup u procesu isceljivanja sa ciljem prevazilaženja ograničenja oba pravca.

Dr Slavica Aranđelović, autor teksta.

tekst je u potpunosti preuzet sa web stranice Udruženja Quanttes.

Budite slobodni da me kontaktirate ukoliko imate bilo kakva pitanja putem telefona 063 7818333 ili putem kontakt forme.

Call Now Button